Dvije sestre

Na samom početku pružanja naših usluga događale su nam se razne neobičnosti, a jedna od njih je svakako i činjenica da su nam u jednom danu doselile dvije sestre. Prilikom odlučivanja o prijamu pacijenta u Dom, sada kada je lista čekanja podugačka, više je čimbenika na osnovu kojih odlučujemo. Prvi je svakako pozicija na toj istoj listi, ali u dogovoru s obiteljima kojima „ne gori pod nogama“ prednost dajemo urgentnim stanjima, odnosno obiteljima koje nemaju drugo rješenje. Upravo to drugo rješenje nije imao nećak naših dviju korisnica.

Tetke, koje su cijeli život živjele na selu kao pastirice, naglo su oboljele i to nakon smrti treće sestre. Tuga ili strah od smrti je i njih dotaknula te su se naglo razboljele. Jedna tetka je došla izravno iz mostarske bolnice dok je druga u teškom općem stanju došla iz obiteljske kuće. Kako to inače biva s našim novim pacijentima, dok se nisu uvele, odnosno korigirale terapije, stanje i praćenje njihovoga stanja bilo je sve osim lagan posao. Jedna sestra preminula je za dva tjedna, a druga je s nama provela preko pet mjeseci.

Skrbeći o osobama s invaliditetom, odnosno o starim, iznemoglim i osobama u terminalnoj fazi života, čovjek mora biti psihofizički jak, ali i s velikim srcem. Nezaobilazna je činjenica da su obitelji zbog nedovoljne socijalne osjetljivosti države za ovu populaciju promorane platiti skrb. Ta činjenica, ali i pomisao da si Caritasov zaposlenik potiče te da daš cijeloga sebe u skrbi oko onih koji su ti povjereni. Još kada onaj s kim si potpisao ugovor obrani čast Ustanove s kojom surađuje, kao što je bilo u slučaju nećaka ovih dviju tetaka, ne možeš, a da ne zahvališ dragome Bogu na proširenju novih pozitivnih ljudi koje uključi u krug dragih ti osoba.

Stoljetna maslina koju je od gore navedenog nećaka Caritasova Betanija dobila na dar postala nam je podsjetnikom na ljudsku dobrotu i zahvalnost.
0 0