Zbog novonastale situacije, pandemije koronavirusa, medicinsko i njegovateljsko osoblje skoro dvadeset dana radi u karantenama kako bi naši korisnici, kao najrizičnija skupina, bili maksimalno zaštićeni. Ostali zaposlenici obavljaju svoje zadatke u svojim radnim prostorima i ne dolaze u doticaj s korisnicima niti s osobljem u karanteni.
Pored zdravlja koje je uvijek na prvom mjestu, medicinske skrbi, uloga socijalnog radnika u domu za starije osobe uvelike može doprinijeti da se starije osobe osjećaju aktivnim i korisnim članovima društva. Posebna je povezanost korisnika sa socijalnim radnikom u ustanovama koje vode brigu o osobama treće životne dobi. Na samom početku života u domu prilikom uzimanja socijalne anamneze korisnici dajući podatke o svom životu, svojoj obitelji, socijalnog radnika smatraju osobom od povjerenja i iz dana u dan to povjerenje raste kroz različite razgovore i druženja. Treba napomenuti da je komunikacija sa starijim osobama specifična potrebno je više vremena, često se razgovor ne može odgoditi, trebaju biti osigurani uvjeti za miran i opuštajući razgovor te treba izgraditi empatičan odnos sa svakim od njih što kasnije dovodi do jačanja uzajamnog povjerenja.
Upravo razgovor ili samo lijepa riječ svakom čovjeku, a posebno ovoj populaciji nekada može biti učinkovitija od bilo kakve medicinske terapije. Iako smo u ovoj situaciji zanemarili radnu terapiju, nismo dopustili da korona uđe u najvažnije, naše razgovore i podršku korisnicima. Korisnici su se posebno radovali videopozivima socijalne radnice koja ih je pozivala na „čašicu razgovora“. Ne može se opisati radost i zahvalnost koju su korisnici izrekli samo zbog video poziva.
U ovim neuobičajenim okolnostima u kojima smo se našli ne zaboravimo one zbog kojih smo tu, oni će nam biti neizmjerno zahvalni razgovarajući i preko videopoziva.