Novosti

Stanina i naša Gospa

 

24.04.2018 07:38
Slika
 
Jeste li se ikada susreli s osobom oboljelom od Alzheimerove bolesti? Ako niste, vjerojatno je nitko nema u krugu vaše obitelji. Bogu hvala. Ipak, neke obitelji nisu bile te sreće te je njihov član jedan od onih koje je zgrabila ta čudna i nepredvidiva bolest.

Prva osoba s dijagnozom Alzheimer koja je uselila u naš Dom je žena iz Opuzena. Bila je voditeljica jedne trgovine poznatoga prijeratnog trgovačkog lanca. Sposobna, a samim time i uspješna. I sve tako do mirovine. Živjela je sa suprugom. Neposredno prije njegove smrti dijagnosticirana joj je navedena bolest. Suprugovom smrću, bolest je uznapredovala. Jednostavno nije mogla iz svoga sjećanja izbrisati posljednje sate provedene s njim. Uslijedila je hospitalizacija u Dubrovniku, a potom i useljenje u naš Dom.

Po useljenju Stana se sprijateljila s Ružom, korisnicom kojoj je mozak izgubio svoju funkciju prilikom operacije srca. Njihovo druženje dokaz je da se međusobno uglavnom razumiju osobe istih ili sličnih stanja. Stana je dosta vremena provodila pored izlaznih vrata Doma pitajući zaposlenike ili posjetitelje: „Da nećete možda prema Opuzenu?“ Dok bi posjetitelji bili prilično zbunjeni mi smo, znajući njezinu dijagnozu, prolongirali odlazak u tome pravcu do neke druge prilike.

Kroz Opuzen je prolazila u automobilu svoga sina i nevjeste koji su je vozili u dubrovačku bolnicu nakon loma kuka. Ovaj lom pokazatelj je lake lomljivosti staračkih kostiju, naime, Stana je „s nogu“ pala na sred dnevnoga boravka. Provela je nekoliko tjedana u bolnici, a potom se ponovno vratila k nama. Od tada više nije hodala, tek u invalidskim kolicima bi je sestre dovezle iz svoje sobe na objed u blagovaonicu, ali tek nakon što bi se naspavala. Voljela je spavati, a najviše pod utjecajem jake terapije koju je koristila za svoje bolesti.

Njezim osmijeh je bio poseban. Svako obraćanje bilo kojega zaposlenika bilo je uzvraćeno iskrenim osmjehom i popratnim blagim pogledom. Kasnije više nije ni pitala ide li tko prema Opuzenu. Bilo nam je drago što je mislila da je u svojoj kući. Zdravstveno stanje pogoršalo joj se te je zadnjih pola godine svoga života bila nepokretna. Ugasila se tiho i skoro s osmjehom na svome licu. Umrla je u travnju 2017. godine. Plastični kip Gospe Lurdske ostao nam je kao znak sjećanja na ovu dragu osobu, ali i kao poticaj na molitvu za pokoj njezine duše i svih ostalih preminulih korisnika.
0 0