Na vrata Doma dođoše zabrinute susjede starca kojemu bi trebao institucionalni smještaj. Kažu da žele smjestiti čovjeka o kojemu trenutno brinu, a za što ih honorarno nagrađuju njegovi sinovi koji žive u Hrvatskoj, ali zbog kompleksnosti njegove zdravstvene situacije više ne uspijevaju. Rekli smo im da nije nikakav problem i zamolili ih da pribave potrebnu dokumentaciju, od socijalne do medicinske.

Jednoga novoga jutra ugledasmo neke ljude ispred glavnih ulaznih vrata u Dom. Stigao je prvi stanar. Djevojke su nas shvatile da s dokumentima trebaju povesti i korisnika. Što sada učiniti? Čovjeka boli, ne može stajati na nogama, a kući se ne želi vratiti. Jednoglasna odluka povjerenstva za prijem korisnika u Ustanovu bila je: Neka odmah ostane! Bilo je to točno mjesec nakon otvaranja Doma, 11. ožujka 2013. godine.

Preuzeli smo potrebnu dokumentaciju, s gospodinom smo potpisali ugovor i on je zapravo, osim što je prvi muškarac i prva osoba koja je za sebe potpisala ugovor o smještaju.

Imao je jake bolove u koljenu koji su ga sprječavali u pokušajima ustajanja. Sin je došao iz Slavonije u posjet ocu i poveo ga je u Dom zdravlja na specijalistički pregled. Dižući ga s kolica uz pomoć naše njegovateljice starac dobije jake bolove u predjelu prsa. Odvezli su ga do Hitne. Pokušaji oživljavanja, iako dugotrajni, bili su neuspješni.

Kod nas je proveo svega 11 dana.