Izvanredno stanje, potaknuto pojavom neobične malene vrste, virusa nazvanog COVID-19 ili kolokvijalno koronavirus, preokrenulo je gotovo cijeli svijet. Tapkajući u „mraku neznanja“ i boreći se s nepoznatom prijetnjom, prisiljeni smo prilagoditi se na suživot s našim novim i još uvijek „svojeglavim“ sustanarom. To je situacija na koju su rodbina, prijatelji, njegovatelji i druge osobe koje su u kontaktu s osobama s demencijom, na jedan drugačiji način, već navikli; suživot s nevidljivim pratiteljem koji vas tjera da ga prihvatite i da mu se prilagodite.
Novonastale okolnosti čine tim osobama spomenutu situaciju još izazovnijom. Prošlo je više od mjesec dana otkako su uvedene restrikcije kretanja i izlaganja fizičkom društvenom kontaktu, što je uvelike promijenilo dnevnu rutinu gotovo cijele populacije. Novi način života, odražava se dakako i na osobe s demencijom, bilo da se nalaze u kućnoj njezi ili u ustanovama prilagođenim njihovim potrebama.
Budući da se demencija u većini slučajeva pojavljuje upravo u populaciji koja je pod najvećim rizikom od komplikacija i posljedičnog smrtnog ishoda u slučaju zaraze koronavirusom, odnosno osoba starije životne dobi koje obično imaju, uz demenciju, niz drugih komorbiditeta poput visokog tlaka, dijabetesa, koronarnih problema i slično, potrebno je uložiti dodatni trud i mjere kako bi se takva situacija izbjegla.
Njegovanje osobe s demencijom samo je po sebi logistički vrlo zahtjevno, a u novonastaloj situaciji zahtjeva dodatne prilagodbe.
Stoga nije zgorega ponoviti neka saznanja.
Novonastala situacija pada teško i njegovateljima i osobama s demencijom. Ona mijenja njihovu dnevnu rutinu, ograničava kontakte s bliskim osobama kao i izlaske iz kuće što stvara osjećaj nesigurnosti i uznemirenosti. To može rezultirati anksioznošću, nadražljivošću, češćim promjenama raspoloženja, poremećajima spavanja, mogućim agresivnim ponašanjem, deluzijama, nervoznim hodanjem po kući i dodatnim umanjenjem spoznajnih sposobnosti. Zbog sigurnosnih restrikcija, neke svakodnevne aktivnosti poput odlaska u trgovinu mogu stvoriti pritisak na njegovatelja zbog produljenja vremena potrebnog za kupovinu i straha od zaraze. Sve to i opće ozračje nesigurnosti koja je uzrokovana suočavanjem s nepoznanicom, odražava se i na osobe s demencijom koje, iako možda nisu (u potpunosti) svjesne događanja, ipak osjete i reflektiraju nastalu atmosferu.
Kod kuće
Ovdje ćemo navesti niz savjeta kako se lakše nositi s novonastalim stanjem u kućnoj njezi:
• Pojačana zbunjenost često je prvi znak bilo koje bolesti. Obratite se najprije telefonski svojem obiteljskom liječniku i pratite daljnje upute.
• Pojačana potreba za dezinfekcijom i higijenom zahtijeva dodatni napor kako bi se osoba s demencijom navikla na takvu situaciju. Ovisno o vrsti i stupnju demencije, potrebni su različiti nivoi komunikacije, primjerice:
o možda je potrebno češće podsjećati osobu s demencijom na ključne higijenske postupke ili ostavljati bilješke i podsjetnike na vidljivim mjestima,
o postaviti znakove u kupaonici kako biste osobu podsjetili na važnost pranja ruku barem 20 sekunda,
o možete pokazati osobi na vlastitom primjeru pravilan način pranja ruku, jer je imitacija efikasan način učenja,
o opremiti se dezinfekcijskim sredstvima koja će biti dostupna njegovatelju ukoliko osoba s demencijom ne može doći do umivaonika, također bi bilo dobro opremiti se sredstvima za njegu kože,
o temeljito i često čistiti predmete koji se često koriste: poput kvaka, slavina, mobitela…
• Zamoliti liječnika da izda višekratne recepte, te se opskrbiti zalihama namirnica kako bi se izbjegao čest odlazak do trgovine,
• Strukturirati dan na način da se osobu s demencijom uključi u konkretne aktivnosti koje će joj pomoći steći osjećaj korisnosti, skratiti vrijeme i smanjiti mogućnost izbijanja neželjenih ponašanja. Bitno je da su aktivnosti smislene i prilagođene trenutnim sposobnostima osobe s demencijom kako bi ih ona mogla samostalno izvesti. To primjerice može biti: slaganje predmeta, pomoć pri kuhanju, pomoć pri slaganju rublja, dozivanje uspomena pomoću albuma sa slikama, pjevanje, neki oblik kreativnog rada, trening memorije, prilagođena tjelovježba i slično,
• Imati alternativne planove skrbi za osobu s demencijom ukoliko bi se proglasila opća karantena,
• Omogućiti komunikaciju s ostalim bliskim osobama putem digitalnih uređaja.
Ukoliko osobe s demencijom počnu izražavati neželjene osjećaje i oblike ponašanja, prvenstveno se treba usmjeriti na psihosocijalne metode umirivanja:
• Usmjeriti se na rješavanje njihova najhitnijeg problema,
• Nastojati se usmjeriti na njihovu temeljnu potrebu,
• Pomoći im da dozovu osjećaj sigurnosti,
• Slušati osobu, umjesto da ju se uvjerava,
• Komunicirati jasno i što jednostavnije,
• Smjestiti ju gdje se osjeća toplo i zaštićeno i gdje ima svoj mir,
• Pustiti tiho umirujuću glazbu.
Izvori:
Novosti, Broj 1, Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest
Foto: pxleyes.com